Vrsta bubamare koju je INRA 1982. uvezala radi biološke kontrole
Azijska bubamara, Harmonia axyridis, porijeklom iz jugoistočne Azije, uvezena je u Europu od strane INRA-e 1982. Od tada ga je proizvodilo i distribuiralo nekoliko europskih tvrtki, stručnjacima (staklenički i ratarski usjevi) i pojedincima, u svrhe biološke kontrole. Budući da se poput naših europskih bubamara, azijska bubamara hrani lisnim ušima i drugim sitnim kukcima mekog tijela: stoga izbjegava uporabu pesticida, osobito u kontekstu organskog uzgoja. Teško ga je identificirati jer predstavlja veliku varijabilnost boja.
Prvi put je primijećen u divljini 2001. godine, u Belgiji, i brzo je kolonizirao cijelu zemlju. 2004. godine pronađena je i na sjeveru i istoku Francuske, kao i u pariškom bazenu. 2009. činilo se da je samo jugozapadna četvrt Francuske još uvijek slobodna (pogledajte kartu distribucije na mjestu Stalnog opservatorija za praćenje azijske bubamare u Francuskoj). Prisutna je i u Nizozemskoj, Njemačkoj i Engleskoj, kao i u Sjevernoj Americi.
Invazivna vrsta, opasna za autohtone bubamare
Azijska bubamara u Europi se smatra invazivnom vrstom. Vrlo otporan na hladnoću, sa malo ili bez prethodnog ili parazitiranog trenutka, prilagođen mnogim okruženjima (trave, listopadno ili crnogorično drveće …), dobro se aklimatizirao i vrlo brzo razmnožava. Još gore, natječe se s autohtonim vrstama bubamara (osobito našom 7-pjegavom bubamarom), pa se čak hrani i njihovim ličinkama. Stoga ugrožava ravnotežu ekosustava i kao takav predstavlja ekološke probleme.
Bubamara koja također može biti dosadna za ljude
Ova egzotična bubamara ima još dva nedostatka: od listopada se stotine ili čak tisuće pojedinaca mogu okupiti i skloniti u bilo koje sklonište kako bi se zaštitile od hladnoće i prezimile: u šupljini drveća, pod hrpom mrtvog lišća, ali i u kućama. Suživot s ljudima nije opasan (nema zdravstvenog rizika ili materijalne štete u kući), ali može biti dosadan, čak i neugodan (ove bubamare luče žutu i smrdljivu tvar ako se osjećaju napadnuto).
Drugi problem je što se ova bubamara u jesen hrani i voćem, što može postati prijetnja voćnjacima ili vrtovima. U Sjedinjenim Državama napadi na vinograde uzrokovali su organoleptičke nedostatke u vinu. Čini se da do sada u Europi nije zabilježen sličan napad u Europi.
Ova invazija azijskih bubamara postavlja etičko pitanje: ima li čovjek pravo intervenirati kao što to čini u ekosustavima? Iako je biološka kontrola velika stvar sama po sebi, zašto uvoziti potencijalno invazivne strane vrste, kada imamo autohtone vrste (Adalia bipunctata, na primjer, dvije pjegave bubamare koje je zanimljivo privući u vrt) za učinkovito suzbijanje lisnih uši? Azijska bubamara je tu, šteta je napravljena, ima pouka za budućnost.
